Putovanje kroz zanzibarsku kulturu
Naš treći dan na Zanzibaru bio je rezerviran za upoznavanje začina, posjet glavnom gradu Zanzibara te otoku na kojem obitavaju divovske kornjače. Na ovaj izlet nismo išli sami što je uvelike utjecalo na tijek cijelog dana. Našu ekipu činile su tri cure iz Afrike (Zimbabve) i jedan bračni par iz Portugala. Naše prvo stajalište je bila Spice Tour. Ovo je jednostavno neizbježan izlet na Zanzibaru. Razlog tome je što Zanzibar ujedno nosi i nadimak Spice Island - ili u prijevodu otok začina. Naime, trgovina začinima i ropstvo bile su dvije glavne grane koje su kroz povijest cvjetale na Zanzibaru. Nakon što je ropstvo ukinuto, trgovina začinima postala je glavni izvor zarade. No, u današnje vrijeme je ono sve slabije te je sve veći fokus na turizmu pa se mnoge farme i plantaže začina koriste upravo u turističke svrhe. Osim što smo imali prilike vidjeti biljke poznatih te nama nepoznatih začina, jako puno toga smo naučili o životu lokalaca te načinu na koji se začini koriste u njihovoj kulturi.
Kroz plantažu smo se kretali pješice po već uhodanim stazama dizajniranima upravo u svrhe turizma. Svako malo smo zastali kod označenih dijelova gdje smo vidjeli (pa čak i kušali) pojedine vrste biljaka - limunska trava, vanilija, papar, cimet, muškatni oraščić, đumbir, kava, karanfil, kardamom, kurkuma, šafran, kakao i mnoge druge. Zanimljivo nam je bilo tzv. lipstick tree čije se sjeme koristi kao začin, ali i kao ruž za usne i boja za tijelo. Gotovo svi začine kojih smo se mogli sjetiti rastu upravo ovdje, a dok prolazite kroz puteljke aktivirana su vam sva osjetila zbog nevjerojatne kombinacije mirisa, boja i okusa. Nakon upoznavanja sa začinima imali smo prilike i kupiti sve ono što smo vidjeli. Kao ni ostatak grupe, ni mi nismo mogli odoljeti pa smo kupili čaj od limunske trave, kavu s okusom banane i kavu s okusom cimeta.
Nakon toga je slijedila degustacija voća. Imali smo prilike probati svježe banane, durijan, jackfruit, ananas, mango i grejp. Iako smo svo to voće već imali prilike probati, sam doživljaj da jedete voće koje je tek ubrano u prirodnom okruženju je sasvim drugačiji. Zanimljiva nam je bila usporedba banana. Probali smo banane na Tajlandu koje su puno slađe od zanzibarskih, a one banane koje možete kupiti kod nas u dućanima svakako su nebo i zemlja naspram ovih. Kako bi zaokružili posjet farmi, jedan od lokalaca najednom se počeo penjati na visoku palmu. Njegov uspon pratila je nama već poznata tradicionalna pjesma - Hakuna Matata. U međuvremenu, nama su podijeljeni darovi, krune, ogrlice, prsteni i torbice od lišća. Nakon nekoliko minuta pjesma je završila i mladi gospodin spustio se s palme sa svježim kokosima. U samo nekoliko poteza mačetom, kokos je otvoren te smo imali prilike uživati u svježem kokosovom soku. Tako je završio naš posjet farmi začina i krenuo put prema zanzibarskom glavnom gradu - Stone Town. Moramo napomenuti kako smo se na farmi zadržali duže od planiranog jer su cure iz naše grupe odlučile pokupovati sve moguće kreme i to u većim količinama tako da su dečki morali ići u obližnje selo po još.
Nakon dolaska u Stone Town prvo nas je čekao posjet Changuu - otoku koji je javnosti poznat kao Prison Island. No, na plaži na kojoj smo se ukrcavali najprije su nas zaskočili prodavači raznih suvenira. Naše cure nisu mogle odoljeti kupovini koja se podosta odužila pa smo naravno kasnili. Vožnja brodićem trajala je dvadesetak minuta. Sam otok ima dugu i složenu povijest, no zanimljivo je kako unatoč njegovom nazivu (Prison Island), otok nikad službeno nije bio zatvor. S jedne strane otoka smješteno je utočište za divovske kornjače koje izvorno potječu sa Sejšela, dok se s druge strane nalaze ruševine zatvora te privatni hotel. Cijeli otok je lijepo povezan i uređen ciglanim stazama. Na otoku imate i restoran, ali cijene su paprene pa radije pričekajte s ručkom dok ne stignete natrag u Stone Town.
Nakon razgleda otoka uputili smo se natrag prema Stone Townu. Naša vožnja brodićem do obale bila je burna. U međuvremenu se more jako uzburkalo i uhvatilo nas je pravo nevrijeme. Valovi su bili toliko veliki da su u nekim trenucima zalili cijeli naš brod. Cure su se toliko prepale da su se bacile na pod brodića i krenule moliti. Pokušali samo snimati dio tog puta, ali zbog ozbiljnosti situacije nismo mogli snimiti cijeli put. Do obale smo uspjeli doći, mokri od glave do pete. Kako bi smirili dojmove ove vožnje, dogovorili smo se za ručak. Odabrali smo jedan mali restorančić u kojem smo odabrali dnevni meni. Punog želuca krenuli smo u razgled Stone Towna, glavnog grada Zanzibara. Moramo reći kako smo ovdje veće debelo kasnili s programom, a to kašnjenje se još više odužilo jer su cure pauzu za ručak pošteno prekoračile.
Naš vodič nas je proveo kroz staru utvrdu, vidjeli smo rodnu kuća Freda Mercuryja, sultanovu palaču, anglikansku katedralu Kristove Crkve, parkove uz obalu. Najviše su nam se dopale manje, uske ulice i predivna stara vrata koja otkrivaju različite periode kroz koje je grad prošao i odišu duhom Zanzibara. Vodič nas je odveo na terasu jednog hotel s kojeg puca predivan pogled na sam grad i luku. Dok prolazite uskim ulicama grada nailazite na brojne prodavače i lokalne trgovine prepune suvenira. Curama iz naše grupe niti jedna shoppingholičarka nije ravna. Nije bilo trgovine ili uličnog prodavača od kojeg one nešto nisu kupile. Mrak je već pao, a mi još puno toga nismo uspjeli vidjeti. Neke dijelove grada uspjeli smo sami istražiti, no zbog manjka vremena nažalost nismo mogli otići na noćni street food market.
