Temple of Edfu & Karnak
Rano buđenje i malo sna prešlo nam je u naviku jer smo već u 6 ujutro u kočiji koja nas vozi prema Temple of Edfu – egipatski hram smješten na zapadnoj obali Nila u Edfu, Gornjem Egiptu.
Cijena ulaznice je 140 EGP po osobi i ovdje čak nismo trebali kupiti dodatnu ulaznicu za fotografiranje. Kompleks je veoma velik, a svaki kamen i svaki hijeroglif ima svoju priču. Jako nam je drago što smo imali privatnog vodiča koji nam je sve detaljno i jasno objasnio.
Moramo priznati kako je za rano jutro bilo jako puno ljudi, značajno više nego u Abu Simbelu. Doslovno bi cijeli dan mogli ovdje provesti i proučavati svaki centimetar hrama, no put nas zove dalje.
Nastavak našeg dana bio je rezerviran za uživanje u plovidbi. Obilan doručak, čitanje knjige na paubi broda uz topli čaj te konačno, malo odmora od silnog užurbanog tempa našeg putovanja.
U nastavku našeg krstarenja Nilom dolazimo do prelaska s višeg u niži Nil što je bilo jako zanimljivo iskustvo koje su još više začinili prodavači šalova koji su sa svojih brodića doslovno pobacali robu na palubu u nadi da će nešto prodati. U jednom trenutku slijedila je kiša paketa koji su zasuli palubu, a neki su čak i dobili u glavu :)
Prelaskom na niži vodostaj Nila nastavilo se naše putovanje prema Luxoru kojem smo se posebno veselili. No, prije nego što smo krenuli u razgledavanje valjalo je i nešto pojesti. Izbor hrane na brodu bio je fantastičan. Za svaki ukus ponešto i svaki dan drugačija ponuda, od slatkog do slanog.
Sam grad Luksor nalazi se na desnoj obali Nila na području drevnog grada Tebe. Bio je prijestolnica Egipta tijekom Novog Kraljevstva, a posvećen je bogu Amon-Ra.
Hram u Luksoru sastoji se od velikog kompleksa hramova koji su tijekom povijesti bili nadograđivani, rušeni i ponovno građeni. S obzirom na to da je sam kompleks ogroman ostatak večeri proveli smo istražujući ovo mjesto.
Večera je poslužena na brodu, a kako smo na brodu zajedno s jednom velikom grupom iz Indije svaki dan nam je bio veoma zanimljiv. Pri samom dolasku konobar je stigao do našeg stola i potužio nam se kako je jadan i tužan upravo zbog grupe Indijaca. Ništa nam nije bilo jasno, dok za par minuta nismo čuli urlanje s mjesta gdje se poslužuje hrana. S obzirom na to da oni imaju drugačiju prehranu sa sobom su poveli i osobnog kuhara koji svaki dan sprema obroke za cijelu grupu. Sasvim slučajno je osoba izvan njihove grupe uzela hranu koja je bila spremljena za njih te je nastao pravi mali kaos. Takve scene događale su se na svakodnevnoj razini te su večere uvijek prolazile u drami. S obzirom na to da nam internet nije radio, ovakve male sapunice dobro su nam došle. Šalu na stranu, vrijeme je za malo sna jer idući dan je bila prava avantura.
