Pyramids of Giza, Sakkara, Memphis - Ući u piramidu ili ne?

Nakon samo 1 sata i 35 minuta spavanja, teškom mukom ustajemo, ali čim vidimo pogled iz naše sobe umor nestaje u trenu. Pogled puca ravno na piramide koje na jutarnjem suncu oduzimaju dah. Brzo se spremamo i jurimo na doručak. S obzirom na to da odsjedamo u hotelu s 5 zvjezdica, doručak je i više nego fantastičan. Izbor hrane je nevjerojatan, a najbolje od svega što je sve svježe pripremljeno pred vašim očima, od omleta pa sve do palačinka. Nina vrlo često ne jede doručak, ali zato Tihomir nadoknadi za dvije osobe. No, hrana nije najbolji dio, sve vrijeme dok uživate u prvoj jutarnjoj kavi pogleda vam puca na piramide. Nakon obilnog doručka dolazi po nas naša vodičkinja. Prednost privatne ture je ta što je sve prilagođeno vama, vašim potrebama i željama. Tako nam na raspolaganju cijeli dan stoji vodičkinja i privatni vozač koji su nas odmah opskrbili bocama vode i slatkišima - kao da nam je bilo potrebno nakon ovakvog doručka. Prvo na redu su bile piramide - najstarije i najpoznatije građevine našega svijeta! Nina je veliki obožavatelj egipatske kulture i povijest - čak ima i tetovirano Horusovo oko - tako da nemojte zamjeriti ako će poneki tekst biti previše entuzijastičan oko toga. 

Uglavnom, kako smo bili smješteni u Gizi trebalo nam je svega par minuta da dođemo do ulice piramida i prođemo - ponovno - rigorozno osiguranje. Odlučili smo se i da želimo ići u Veliku piramidu (Keopsova piramida) što inače nije bilo uključeno u plan (čitaj cijenu putovanja) tako da smo to dodatno nadoplatili na licu mjesta. 

Moramo reći kako smo mi bili svjesni toga da se u piramidama nema što za vidjeti. Zidovi su goli, blago koje je bilo, ukradeno je ili se nalazi u muzejima, a i svi su nas prestrašili groznim mirisom unutar same piramide. No, ovo je prilika jednom u životu. Koliko puta ćete u životu imati priliku vidjeti i ući u jedno od zadnjih sedam svjetskih čuda? Vjerojatno nikada više, tako da smo to definitivno htjeli učiniti. Red za ulazak u piramidu čak nije bio prevelik, tako da nam nije dugo trebalo da kročimo u samu unutrašnjost. Čekao nas je dug put do glavne komore. Prolazi su jako uski, ljudi se jedva mimoilaze, na jednom dijelu doslovno morate puzati, staza je strma, a improvizirane stepenice su jako skliske. Uz to, unutra je jako vruće i dosta zagušljivo. No, bez obzira na to, znajući da hodate po mjestu koje je toliko staro i nosi toliko povijesti na sebi je samo po sebi veoma uzbuđujuće, a i provlačenje kroz uske hodnike podsjeća vas na avanturističke filmove. Moramo priznati da ulazak u piramidu prema našem sudu nije za svakoga. Stariji ljudi pali bi u nesvijest, neki su dobivali napadaje panike, a to mjesto svakako nije za malu djecu koja još ne znaju niti pravilno hodati. Svakako, dobro razmislite je li to za vas ili ne, prije nego što uđete jer zbog mase ljudi koja dolazi, teško je izaći van ako dođe do nekih neplaniranih situacija.

Nakon razgleda piramida s unutarnje i vanjske strane, odlučili smo se na jahanje devama. Iako je bilo dosta hladno i puhao je jak vjetar te imamo podvojena mišljenja o tome, bilo je super dobiti malo onog starog egipatskog doživljaja u pustinji.

Po završetku druženja s devama posjetili smo Veliku Sfingu uz koju se vežu mnoge teorije i zavjere, kao i polemika njezinoj starosti. Isto tako na slikama izgleda puno manje nego što zaista jest. Riječ je stvarno o velebnom zdanju koje prkosi zubu vremena.

Nakon silnog razgledavanja definitivno smo ogladnjeli pa je bilo vrijeme za ručak. Odveli su na u lokalni restoran gdje smo imali buffet ručak, a hrana je bila fantastična. Ovdje samo se susreli za nas neobičnom praksom. Na toaletu vas dočeka osoba koja vam otvara vrata, stavlja sapun, dodaje ubruse, ali na kraju očekuje napojnicu. Za sve one koji ne znaju u Egiptu sve funkcionira na principu napojnica, doslovno za svaku sitnicu traže napojnice i još se ponekad žale ako premalo ostavite, tako da nam je veliki dio budžeta otišao upravo na napojnice, što nismo očekivali.

Nakon što smo se fino najeli, skupili smo snage za daljnji razgled i otkrivanje tajni drevnog Egipta. Naša sljedeća postaja bila je stepenasta piramida koja predstavlja grobnicu faraona Džozera. Nalazi se u nekropoli - Sakkara - sjeverozapadno od Memfisa. Vožnja do tamo trajala je oko 40-ak minuta, a mi smo za to vrijeme malo ubili oko. S našim dolaskom u Sakkaru vjetar je dobivao sve više na snazi, a ako se uzme u obzir to da se nalazimo usred ničega, vjetar je bio u punoj snazi. Ovdje gotovo i da nije bilo ljudi - raj za dobre slike bez ljudi - no vjetar je toliko jako puhao i nosio pijesak da su nam svi pokušaji za slikanje propali. Piramida je tijekom našeg posjeta bila pod restauracijom te se nadamo da će se održati još dugi niz godina, stoljeća i vjekova. Cijeli kompleks u Sakkari sastoji se od niza različitih piramida koje su u različitim stadijima očuvanosti, a neke su zatvorene za javnost. Svakako bi rekli da ovo mjesto nije toliko popularno. Imamo osjećaj da su piramide u Gizi zasjenile Sakkaru, no mi bi vam definitivno preporučili da posjetite i ovu lokaciju.

Nastavak našeg današnjeg putovanja bio je usmjeren posjetu stare parfumerije gdje nas je domaćin dočekao s domaćim čajem i kavom, a nakon toga nam je detaljno prezentirao sve moguće mirise te načine na koji ih rade. Naravno, sve u cilju da kupite nešto. Cijene su prokleto skupe, ali smo na kraju kupili jednu bočicu mirisa koji se stavlja u kipuću vodu te se nakon toga udiše, a odlično je za začepljeni nos ili kad ste prehlađeni. Eto tako smo ostali bez 50 dolara, pa ako imate mogućnost da ovo izbjegnete, svakako preporučujemo da to preskočite. 

Namirisani i s 50 dolara manje, krenuli smo prema radionici koja se bavi izradom i preradom papirusa. Slijedila je edukacija o cjeloukupnom procesu, od samog branja pa sve do ispisa te kako prepoznati lažni papirus. Poanta cijele priče je u tome da kupite papirus. Moramo priznati da su jako unaprijedili način pisanja na papirusu. Tako da danas možete kupiti papirus čiji se crteži svijetle u mraku - to stari Egipćani sigurno nisu imali. Ovdje ništa nismo kupili. Cijene su također paklene. Plus, Nina se zadnji dan cjenkala na ulici s nekim prodavačem i za jako sitne novce dobila 6 komada različitih papirusa tako da ako baš želite papirus radije kupite negdje drugdje.

Današnju turu, odnosno, razgledavanje završili smo posjetom Memphisu, prvoj prijestolnici drevnog Egipta, koju je osnovao faraon Narmer 3200. godine prije Krista. Razgledali smo i njegov muzej na otvorenom kao i ležeći kip faraona Ramzesa II.

Prije nego što smo se vratili u hotel vodičkinja nas je na naš zahtjev odvela u lokalnu radnju gdje smo si dali izraditi personalizirane srebrne narukvice na kojima je naše ime napisano na hijeroglifima. Kupovina narukvica na putovanju je naša tradicija, a ovo nam se učinilo savršenim. Cijena jedne narukvice je bila 25 dolara.

Ako ste mislili da je naš današnji dan završio, gadno ste se prevarili. Čekala nas je večera na brodu uz trbušni ples i Tanura Show (mističan, folklorni egipatski ples koji se riječima nikako ne može opisati, to se treba doživjeti). 

Ploveći Nilom, gledajući svjetla grada, isprobavajući egipatske specijalitete i uživajući u fantastičnim pokretima trbušnih plesačica završava naš prvi dan u Egiptu.

Ako vas zanima kako je nastavljeno naše putovanje po Egiptu, pratite nas i dalje.