50 sati do Zanzibara
Za prijevoz do Zagreba iskoristili smo prijatelja (prijatelji, obitelj pa čak i susjedi dobro dođu u ovakvim situacijama). U Zagrebu smo se ukrcali na Flixbus za Marco Polo zračnu luku. Ovo je idealna opcija za sve koji pronađu karte iz Venecije jer linija vozi direktno do zračne luke! Zato se nemojte ustručavati u kupovini aviokarata iz Venecije. Samo se pripremite na vožnju autobusom od 6 sati. No, kada vam je krajnja destinacija Zanzibar, ovih 6 sati je mačji kašalj!
Kako nam je let išao rano ujutro, a u zračnu luku smo stigli nešto iza ponoći, iznenadili smo se kako je u zračnoj luci Marco Polo sve pusto i zatvoreno! Prvu kavu popili smo tek par minuta prije ukrcavanja. Let od Venecije do Amsterdama trajao je 2 sata, a letjeli smo KLM kompanijom. S druge strane, let od Amsterdama do Kilimanjara trajao je 8 sati i 25 minuta što je najduže vrijeme koje smo ikada proveli u avionu. Uz odlično osoblje, ukusnu hranu i puno medijskoga sadržaja te još više sna, let nam je prošao prilično brzo. U Kilimanjaro smo stigli u 20 sati po lokalnom vremenu gdje smo nakon dobivanja viza konačno kročili na tlo Tanzanije. Nismo bili pripremljeni na ono što nas je čekalo s druge strane...
Izašli smo na vruću afričku noć, umorni i iznemogli od puta, kad nas je ispred zračne luke dočekala hrpa poludjelih taksista koji su vikali jedni preko drugih u nadi da ćemo baš njih odabrati. Sva sreća pa smo unaprijed rezervirali prijevoz do hotela. Eh, kako smo oboje kratkovidni, a nismo sa sobom ponijeli dioptrijske naočale, mi u tom kaosu nismo mogli pronaći svojeg vozača. Prvi izazov, približiti se svakom natpisu te pronaći prezime Bendelja. Naš vozač nije bio toliko entuzijastičan da bi se hrvao u toj masi, nego je lijepo stajao po strani što nam je ovaj zadatak još više otežalo. Nakon uspješne potrage, konačno smo se uputili prema Mazubu Grand Hotelu. Uzbudljivu vožnju kroz nama posve nov krajolik, začinila je ni više, ni manje nego - policija. Naš prvi susret s tanzanijskom policijom otkrio nam je novu razinu korumpiranosti. U Tanzaniji je opće poznato da policijski službenici imaju "tarifu" koju im vozač mora isplatiti ukoliko ne želi imati problema. Zbog toga su prijevoznici unaprijed pripremljeni na ovakve situacije, te potrebnu svotu novaca brižno čuvaju ispod tepiha u automobilu. Nakon uspješno obavljenog podmićivanja policijskog službenika, naš je vozač nastavio put prema hotelu. Gledajući kroz prozor, nismo mogli vjerovati svojim očima...
Svi smo gledali različite dokumentarce i čuli priče o teškom životu u Africi, ali kada na vlastite oči vidiš i doživiš okruženje u kojem ljudi žive, sve je to potpuno drugačije. Vidjeli smo slike hotela prije dolaska, no nije nam bilo jasno gdje će se taj hotel nalaziti usred svega toga kada se vozač zaustavio ispred velikih, željeznih vrata. Ulaskom u dvorište hotela, imali smo osjećaj kao da smo došli u drugi svijet - popločeni prilaz, fontana, cvijeće, vojska, piće dobrodošlice i izrazito ljubazno osoblje. Iznenadila nas je čistoća sobe, no više nam je privukla pozornost kupaonska rasvjeta pri kojoj wc školjka svijetli fluorescentnom bojom. Bez obzira na sve, brzo smo utonuli u san... Tako dugo dok nas telefonski poziv s recepcije nije probudio. Da, zaboravili smo namjestiti sat prema lokalnom vremenu pa smo sat vremena kasnili. Brzinski smo se spremili i pojeli fin doručak, platili smještaj (kako smo plaćali u dolarima, djelatnik nam je ostatak vratio u tanzanijskim šilinzima te si dobro zaračunao proviziju) te pojurili na aerodrom, zahvalni što smo uspjeli stići na vrijeme. Let do Zanzibara trajao je 1 sata i 10 minuta. Slijetanjem u zanzibarsku zračnu luku (ako se to tako može nazvati) završio je pedeseti sati puta do Zanzibara.
