Viza za SAD - Kako smo došli do vize za SAD

Hrvatska je najavila da bi krajem 2020. godine moglo doći do ukidanja vize za SAD. Za nas je sve to previše upitno, a ionako smo isplanirali svoje putovanje za kolovoz ove godine zbog čega smo odlučili aplicirati za vizu. Cijeli proces je uglavnom prošao bez problema, a u trenutku pisanja ovog blog već imamo vizu i avionsku kartu za New York. U nastavku vam donosimo neke informacije o samom procesu izdavanja vize, a nadamo se da će ove informacije biti korisne za sve one nestrpljive duše koji ne žele čekati njihovo “moguće” ukidanje. 

Ukratko, cijeli proces se može svesti na nekoliko koraka:

• Informiranje i prikupljanje dokumenata/dokaznica/uvjerenja

• Ispuniti online obrazac DS-160

• Platiti vizu i rezervirati termin razgovora u američkoj ambasadi

• Doći na razgovor u rezerviranom terminu

• Podići putovnicu s vizom u najbližem DHL-u

Informiranje i prikupljanje dokumenata/dokaznica/uvjerenja bio je naš prvi korak prema vizi za SAD. Pretražili smo internet, pročitali razne blogove, provjerili grupe za putovanja, pričali s ljudima koji su nedavno aplicirali za vizu i ono osnovno gdje uvijek možete dobiti najtočnije informacije, a to je provjeriti stranice ministarstva i službenu stranicu američke ambasade. Ovdje smo prikupli sve informacije o potrebnim dokumentima nakon čega je uslijedilo naše putovanje po bankama, žicanje tajnica za razne potvrde, slikanje, traženje datuma završetka školovanja i slično. Svi potrebni dokumenti za vizu pišu na web stranici, no ono što smo mi prikupili je sljedeće:

• Fotografija za vizu (u digitalnom i klasičnom obliku)

• Potvrda o zaposlenju

• Potvrda o količini godišnjeg odmora

• 3 zadnje platne liste

• Potvrda iz banke o količini novaca na računu

• Vlasnički list (automobil, nekretnina)

• Potvrda o rezervaciji smještaja u SAD-u

U principu, za ispunjavanje online obrasca na početku vam je dovoljna samo fotografija (u digitalnom obliku) i podaci o smještaju dok će vam svi ostali dokumenti dobro doći na razgovoru u ambasadi jer bi trebali imati što više dokaza da ćete se vratiti natrag u Hrvatsku. 

Ispuniti online obrazac DS-160 bio je naš sljedeći korak koji nas je koštao živaca. Konačno smo prikupili sve podatke, sjeli ispred računala, upalili web stranicu ambasade - bam - već ovdje stranica je pala! Teškom mukom nam se otvorila aplikacija, no nikako nismo uspjeli doći dalje od 3. koraka. Nakon što smo potrošili dva sata vremena, odustali smo i pokušali sljedeći dan. Situacija je opet bila ista. Konačno nam je u trećem pokušaju uspjelo! Ne znamo da li vrijeme ispunjavanja ima kakve veze s radom same aplikacije, no naša topla preporuka je da obrazac ispunjavate u nekom jutarnjem terminu jer smo mi prva dva puta pokušali navečer, no sustav jednostavno nije htio raditi. Također, ako već na početku primjetite da ne radi dobro i da se stranica sporo učitava - odustanite - uštedjet ćete vrijeme i živce. Uglavnom, slijedi ispunjavanje obrasca na engleskom jeziku. Nakon učitavanja fotografije i odabira lokacije dobit ćete Application ID koji si svakako zapišite jer u slučajno da ne možete dovršiti proces prijave, kasnije putem tog broja možete nastaviti ispunjavati obrazac tamo gdje ste stali umjesto da sve idete od početka. Nećemo previše dužiti oko samih pitanja u obrascu jer ih ima puno, a razlikuju se ovisno o tome jeste li muškarac ili žena, a ovisno o tome što odgovorite otvaraju vam se dodatna polja. Na primjer, Tihomira je tražilo da navede zemlje koje je posjetio u zadnjih pet godina, podatke o školovanju dok Nina nije imala ta pitanja. Neka od pitanja koja su nas možda malo “zbunila” i za koja je dobro znati info su:

• National Identification Number to je zapravo naš OIB

• Social Security Number i Taxpayer Number mi u Hrvatskoj nemamo tako da možete kliknuti - Does not apply

• Vrsta vize je našem slučaju naravno turistička tako da smo odabrali točku B (temp. business pleasure visitor) gdje vam se onda nude dvije opcije, a mi smo odabrali B1/B2

• Adresa boravišta u SAD-u je pod obavezno pa bi bilo dobro da si bookirate neki hotel/hostel/apartman približno u terminima kada planirate ići koji kasnije možete otkazati, čisto da imate informacije koje možete ovdje staviti. 

• Tražit će vas kontakt u SAD-u (Organization name) pa ovdje isto možete staviti kontakt od hotela koji ste rezervirali. 

Ukratko, ovo su vam najvažnije informacije. Dobro sve još jednom provjerite jer vas jedan datum ili netočan podatak može zeznuti. Nakon što je aplikacija ispunjena i poslana, već ste jedan korak bliže vašoj vizi.

Platiti vizu i rezervirati termin razgovora u američkoj ambasadi čeka vas nakon što ispunite online obrazac DS-160. Drama oko ispunjavajna obrasca je gotova i sada se valja registirati na ovoj web stranici sukladno podacima navedenima u vizi. Slijedi plaćanje vize čija je cijena 160 dolara koju možete platiti u banci li putem bankovne kartice. Tada vam još preostaje da odaberete termin razgovora, a razmak između termina je svakih 15 minuta. Mi smo sve navedeno riješili 24. veljače 2020., a prvi slobodni termin koji nam je odgovarao je bio 27. veljače 2020. u 08:45.

Doći na razgovor u rezerviranom terminu je predzadnji korak u dobivanju vize i za neke najstresniji, no razloga za strah i nervozu nema. Sve je jako dobro uređeno i kontrolirano, a ovdje smo vam izdvojili neke važne info:

• Do ulaza u ambasadu može se doći jedino pješice, automobil parkirajte na obližnoj stanici za tehnički pregled vozila (benzinska). Prilaz ambasadi i parking je isključivo za djelatnike ambasade (barem u trenutku kada smo mi bili).

• NEMOJTE DOĆI PRERANO jer ćete morati čekati VANI ispred zgrade, a ako pogodite dan kada je jako hladno, smrznut ćete se kao i mi.

• U prvu zgradu ulazite kada dođe vrijeme za vaš zakazani termin (8:45 u našem slučaju) ili malo ranije, ovisno o gužvi i brzini rada djelatnika ambasade. Prije ulaska u zgradu obavezno morate u potpunosti isključiti mobitel!

• U prvu zgradu ulazi samo jedna osoba koja prolazi detaljni pregled (slično kao u zračnoj luci) i kada ta osoba krene prema drugoj zgradi tek tada sljedeća osoba dolazi. 

• U drugoj zgradi uzimate redni broj te prvo ostavljate otiske prstiju, predajte putnovnicu, aplikaciju i fotografiju i nakon toga čekate za razgovor s ambasadorom.

Razgovor s ambasadorom vodi se na šalteru, a ako putujete s još nekom osobom, razgovor možete odraditi zajedno. Također, možete birati želite li pričati na hrvatskom (Nina) ili na engleskom jeziku (Tihomir). Nina je imala svega nekoliko pitanja (gdje radi, iznos mjesečne plaće, tko plaća put, kako idemo i kada), dok je Tihomir imao puno više pitanja te je moramo predočiti dokumente koje smo spomenuli u prvom dijelu. Naš razgovor trajao je oko 15 minuta nakon kojeg nam je žena rekla da smo dobili vize i da će nam na mail stići sve informacije. 

I to je to! Uspješno smo prošli kroz sve korake i dobili vizu. Jedino što nam je preostalo bilo je podići putovnicu s vizom u najbližem DHL-u. Mi smo imali razgovor u četvrtak i već u petak nam je stigla obavijest na mail da možemo doći podići naše putovnice, tako da smo se u ponedjeljak ponovno uputili prema Zagrebu u DHL ured te podigli naše putovnice koje sada krasi još jedna viza. Vizu smo dobili na 10 godina tako da je definitivno vrijedilo proći kroz cijeli ovaj proces.